Ovaj mjesec posjetili smo Vukovar.
Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka u
Domovinskom ratu. Dok smo stajali na Ovčari, razmišljali smo koliko je ljudi
ubijeno i pogubljeno upravo na tom mjestu na kojem stojimo… To je bio osjećaj
na koji su tekle suze. Teško je bilo gledati imena branitelja kako se gase u
gorućoj svijeći. Ovčara je bila mjesto na kojem su počinjeni mnogobrojni
zločini, ubijeni nevini ljudi, civili i što je najgore od svega, djeca.
Zamislite tu tragediju, osjećaje majki koje su izgubile djecu…
Jedan od najvećih junaka Domovinskog rata bio je Blago
Zadro, čiji se grob nalazi na Memorijalnom groblju. Tu je i masovna grobnica
označena s 938 bijelih križeva podignutih u spomen na sve nestale. Ujedno, tu
je i vječni plamen koji gori za sve Hrvatske branitelje.
Sve ranjene smještali su u vukovarsku bolnicu koja je u to
vrijeme smatrana utočištem i spasom.
Dok smo bili tamo, trnci su prolazili našim tijelima, suze
su same krenule, jer smo čuli priče i vidjeli slike koje su nas zaista
potresle. Na svakoj pločici bolničkog podruma pisali su datumi i strašni
događaj koji se u to vrijeme dogodio.
Osoba, koju također treba spomenuti kada se priča o
Vukovarskoj bolnici, 25 – ogodišnji je Francuz Jean Michel Nicolier, koji je
pomagao ranjenima i tako postao hrvatski dragovoljac u Domovinskom ratu. Dok je
davao intervju, pričao je o stradanjima, a njegov osmijeh tada bio mu je među
posljednjim osmjesima u životu, jer ga je 20. studenog 1991. (dva dana nakon
pada Vukovara) neprijateljska vojska odvela iz bolnice na Ovčaru, izmučila i
bacila u iskopanu jamu s ostalim nevinim civilima iz bolnice.
U Vukovaru nas je najviše iznenadio Vodotoranj koji je
usprkos svemu ostao na svojim „nogama“ i tako postao, ne samo simbol Vukovara,
nego i cijele Hrvatske.
Domovinski rat je zaista stravičan događaj. Mnogi su
ubijeni, ranjeni, mučeni, mnogi su ostali bez najmilijih članova obitelji koje
traže još i danas. Zbog vukovarske žrtve moramo uvijek pamtiti i sjetiti se
heroja, branitelja, majki, očeva i djece koji su 1991. „pali“ za Vukovar, jer
da nema njih, mi danas ne bismo imali slobodnu Hrvatsku.
SJEĆANJE NA NAŠE HEROJE NEĆE I NE SMIJE UMRIJETI – NEKA IM
JELAKA ZEMLJA I HVALA IM NA SVEMU ŠTO SU UČINILI. POČIVALI U MIRU…AMEN
Članak napisale Antonia
V. i Klara G., 8.a
Napokon smo posjetili grad heroja. Dva dana nam je svakako
bilo premalo jer Vukovar se treba doživjeti. Prvi dan posjetili smo Muzej vučedolske kulture. Ondje smo upoznali kulturu starih Vučedolaca.
Čuli smo sve o načinu življenja prije 5000 godina. Naučili smo o izradi
predmeta, odjeće i o njihovoj prehrani. Proučavali su astronomiju i vjerovali u
nebeska tijela.
Gradski muzej Eltz nekada je pripadao bogatoj obitelji Eltz.
Oštećen je u Domovinskom ratu, a danas je jedna od najljepših građevina u
lijepoj našoj. Slobodno vrijeme u gradu proveli smo razgledavajući centar. Tu
večer svi smo se dobro zabavili u disku zajedno sa razrednicama. Noć smo
proveli u novootvorenom hostelu Dubrovnik u sklopu vojarne.
Nakon doručka uputili smo se ka Spomen domu branitelja
Domovinskog rata na Trpinjskoj cesti zvanoj „groblje tenkova“. Tamo smo čuli o herojstvu Blage Zadre i
njegovih vojnika. Posjetili smo podrum Vukovarske bolnice u kojoj su bili
bolesnici i ranjenici. Čuli smo potresne priče iz vremena Domovinskog rata. Na
Memorijalnom groblju smo posjet obilježili fotografijom i pomolili smo se za
žrtve. Nakon Memorijalnog groblja posjetili smo hangare u blizini Ovčare. Ondje
su ranjenici premlaćeni i terorizirani prije masovnog smaknuća na Ovčari.
Slikali smo se kraj simbola domovinskog rata- Vodotornja. Dečkima je
najzanimljivija bila vojarna gdje su mogli vidjeti i ući u tenkove. Na kraju
dana imali smo međuškolski kviz u kojem je naša škola bila četvrta.
Sada svi Domovinski rat bolje poznajemo što je dobro jer
moramo znati o povijesti i borbi za slobodu.
članak napisali - Marija O. i Josip
G., 8.b
